- Piše: Goran Šćekić
Naš „povučeni” ambasador u Vatikanu
Miodrag Vlahović nije više „ekselencija”.
Poslije gubitka pozicije ministra inostranih poslova, izgubio je i ovu, prestižnu titulu ekselencije, koja inače pripada svakom ambasadoru.
Toliko se ova bivša ekselencija uživjela u ulogu odbrane nacionalnih interesa prve familije u Vatikanu da je postao njihov zvonar.
Sada kuka i zvoni na sve strane ključevima kojima je zaključao našu ambasadu, a onda ih „progutao”.
Svi povučeni ambasadori iz više država počeli su da rade sinhronizovano, po istom šablonu.
Tako je i ambasador u Kini
Darko Pajović, umjesto ključeva, maznuo pečat.
Kako su krenuli s ovom privatizacijom državne imovine, bojim se da će i
Milo Đukanović na kraju mandata zaključati Crnu Goru, a ključeve progutati.
Ako se i to ostvari, onda smo stvarno nagrabusili.
Poslije ovakvih nemilih i ponižavajućih scena, Vlada više neće zapošljavati eksperte, već samo bravare. To će biti deficitarno zanimanje.
Za vrijeme
Titove vladavine nije se mogla tako lako zaključavati državna imovina jer su svi znali kakav je Tito bio bravar.
Ključari ambasada očigledno ne znaju da je premijer
Zdravko Krivokapić profesor na Mašinskom fakultetu, znači doktor za brave.
Tako da će, ipak, na kraju sve biti otključano!
BRATSKI UBOD
Što se tiče vakcina i vakcinacije, Crna Gora ima šansu da postane poslednja država u Evropi koja je dobila vakcine.
Za ovaj propust postoji više razloga, a odgovornost se prebacuje sa nove na staru vladu i obrnuto.
A onda nam iznenada stiže prva isporuka u vidu donacije od bratske Srbije.
Kad se Crna Gora gleda iz Beograda, ona izgleda veoma mala.
Tako smo na osnovu broja vakcina koje smo dobili iz Srbije shvatili koliko smo mali.
Ali, ipak, moramo prihvatiti činjenicu da vakcine ne bismo skoro gledali da nije bilo Srbije.
Kada su vakcine krenule iz Beograda, svi su se utrkivali da objasne ko ih je „završio”.
A sve to, koliko čujemo, završio je neko jednim pozivom, ili Vlada sa više poziva.
Na kraju ćemo možda saznati da su ipak sve vakcine iz Srbije završili „nikšićki izbori”.
A to me podsjeti na pjesmu: „Ubode me pa ostavi bol na srcu mome”.
MEĐEDI
Nagle klimatske promjene natjerale su divlje životinje da se prilagode novim uslovima.
Takve promjene uticale su i na beranski divlji svijet.
Mečku sa dvoje mečadi zbunio je ovaj temperaturni haos, pa su se naglo probudili i zalutali u gradskoj zoni opštine Berane.
A onda su se pojavili međedi veći od svih međeda, hrabri lovci, zaštitnici primitivizma, bahatosti i prostakluka.
Odmah su „junački” ustrijelili mečku, majku dvoje medvjedića.
Ovaj događaj uznemirio je čitavu crnogorsku javnost.
Izazvao je i reakcije nadležnih, tako da su akteri odmah locirani i privedeni.
Uslijedila je i reakcija gradonačelnika
Dragoslava Šćekića o uvođenju moratorijuma na lov u Beranama.
Beranci su, na kraju, masovnom osudom ovog nemilog događaja pokazali humanost.
A to malo međeda u ljudskom obliku sigurno ne može i neće pripadati humanim Beranama.